Bjelovarski sajam d.o.o. osnovan je 1995. godine. Vlasnici sajma su Bjelovarsko - bilogorska županija i Grad Bjelovar.
Uz pomoć gospodarstva i donacije uložena su znatna materijalna sredstva kako bi se na postojećem prostoru stvorili uvjeti za organiziranje sajamskih priredbi.
Ukupna površina prostora iznosi 235.000 m2, a izložbenim potrebama prilagođeno je:
- 3.000 m2 zatvorenog prostora
- 1.600 m2 nadstrešnica
- 30.000 m2 otvorenog prostora
- 5.000 m2 objekata namjenjenih izložbi stoke.

Uređeno je 40.000 m2 parkirališnog prostora.
Glavna priredba Jesenski međunarodni bjelovarski sajam održava se svake godine početkom mjeseca rujna. Na njemu sudjeluje više od 500 izlagača, te 400 stočara sa stokom, a posjeti ga preko 50.000 posjetitelja.
Pored ovog, Sajam organizira i niz drugih događanja, kao što su:
Proljetni sajam, Pčelarski sajam, Sajam malih životinja, konjičke priredbe, aukcije stoke, izložbe ratara, voćara i vinogradara, stručne skupove, tjedne stočne sajmove i drugo.
Na priredbama Bjelovarskog sajma isplati se sudjelovati jer je to mjesto prezentacije najnovijih tehnoloških i naučnih dostignuća u gospodarstvu, a posebno u poljoprivredi, mjesto zaključivanja poslovnih ugovora i susreta gospodarstvenika.
Sajmovanje na ovim prostorima, a posebice stokom ima višestoljetnu tradiciju, koju Bjelovarski sajam želi samo nastaviti.

TRADICIJA DUŽA OD 500 GODINA

Pravo održavanja sajmova u kasnom srednjem vijeku bila je glavna povlastica nekog mjesta, stoga podaci iz 14. i 15. stoljeća, koji se odnose na tadašnje vlastelinstvo i trgovište Jakobove Sredice ( danas Velike i Male Sredice, predgrađa Bjelovara, u kojemu su se sajmovi održavali svake srijede, upućuju na značaj ovoga kraja već u to doba. Dolaske na te sajmove olakšavala je cesta koja je prolazila od Križevaca i Rovišća prema Cigleni, Severinu, Stupčanici i Podborju, koje se zbog sajmova ondje održavanih četvrtkom zvalo i Četvrtkovac ( danas je to Daruvar ).

Kako početkom 16. stoljeća Jakobove Sredice gube svoju važnost, gase se i sajmovi u tom mjestu, trgovci i obrtnici sele se u nedaleki Gudovac pa on postaje trgovište u kojemu se održavaju sajmovi, sve dok mu se zbog turskih razaranja ne gubi trag i više se ne spominje u popisu poreza iz 1554. godine.
Bjelovar, koji se kao malo mjesto sa sajmovima u Roviškoj županiji spominje već početkom 15. stoljeća, tri stoljeća kasnije počinje se naglo urbanizirati. Nastavljajući tradiciju sajmova započetih u srednjem vijeku, carica Marija Terezija u 18. stoljeću, poveljom od 26. veljače 1772. godine, daje Bjelovaru sajamske privilegije kojima odobrava održavanje dva godišnja sajma ( 11. svibnja i 20. listopada ) i tjedne sajmove svakog četvrtka.U to doba Bjelovar na sjeverozapadnom dijelu izvan grada dobiva sajmište za prodaju konja krava i sitne stoke. Od godine 1794. u Bjelovaru se održava i dvanaest mjesečnih sajmova u godini, i to svakoga prvog ponedjeljka u mjesecu.

U 19. stoljeću Reskriptom Visokoga ministarstva od 13. svibnja 1862. godine dozvoljeno je u Bjelovaru održavanje dva godišnja ( čime je samo potvrđena odluka carice Marije Terezije iz 18. stoljeća ) i dvanaest mjesečnih sajmova.
Godine 1908. bjelovarsko sajmište seli na novu lokaciju – na sjevernoistočni dio izvan grada, tzv. "logor".
U vrijeme Drugoga svjetskog rata, tijekom 1941. i 1942. godine, Gradsko poglavarstvo donosi niz uredbi, među kojima se nalazi i "Uredba o sajmovini i mjestovini u općini grada Bjelovara", koja je stupila na snagu 1. siječnja 1942. godine.
Nakon završetka rata "Prva oblasna poljoprivredna izložba" u Bjelovaru održana je u listopadu 1949. godine. Stočarski dio te izložbe bio je smješten u tri paviljona ( za konje, svinje, bikove i krave ) podignuta u Mažuranićevoj ulici. Na toj velikoj izložbi, koju je razgledalo više od 16 000 posjetitelja, sudjelovalo je 69 seljačkih radnih zadruga, mnoge državne i zadružne ekonomije, prehrambena industrija i pojedinci, a najboljima su podijeljene brojne nagrade. Druga takva izložba održana je u Bjelovaru u rujnu 1955. godine.

Kada je riječ o izložbama, ovdje treba spomenuti i to da je 26. prosinca 1952. u Bjelovaru svoju prvu trodnevnu izložbu otvorila bjelovarska Zadruga za uzgoj i selekciju čistokrvne peradi, kunića i koza. U 127 izložbenih kaveza bila su izložena 262 primjerka.
Slijedeće izložbe stoke održane su 1967. u Bjelovaru i 1968. godine u Žabnu. Od tada se na području Bilogorske regije do 1978. godine održavaju dvije stočarske izložbe godišnje, i to jedna za općine Bjelovar, Čazmu, Đurđevac, Koprivnicu, Križevce i Vrbovec, a druga za općine Grubišno Polje, Viroviticu, Daruvar, Pakrac i Garešnicu. Pravilnik o radu Fonda za stočarske izložbe regije Bjelovar vrijedio je do 1985. godine.

Iz svega spomenutog vidi se da je održavanje stočarskih izložbi i nagrađivanje proizvođača za uspješan uzgoj kvalitetnih čistokrvnih i visokoproduktivnih grla u jednom dijelu sjeverozapadne Hrvatske na kojem su se tijekom vremena smjenjivale Bjelovarska, zatim Bjelovarsko-križevačka županija, Velika župa Bilogora, te danas Bjelovarsko-bilogorska županija sa sjedištem u Bjelovaru imalo zaista dugu tradiciju pa je na drugoj sjednici Županijskog poglavarstva Bjelovarsko-bilogorske županije, održanoj 3. rujna 1993. godine, prvi župan novoustrojene županije prof. Tihomir Trnski izvjestio članove Poglavarstva o namjeri da se na bjelovarskom području opet počnu održavati stočarski sajmovi i izložbe stoke.